Vlasnici građevinskih firmi i agencija za promet nekretnina podržavaju masovnu izgradnju stanova u Beogradu, ali građevinari napominju da kupci ne mogu očekivati hrastov parket, italijanske pločice i sanitarije.
Pojedini predstavnici građevinskih kompanija sumnjaju da će biti mnogo mladih ljudi zainteresovanih za naselja preko Dunava
Koliko se zasad zna o masovnoj gradnji jeftinih stanova, po svemu
sudeći, ličiće na epizodu domaće serije „Vruć vetar“, u kojoj Šurda
prima nezadovoljnog vlasnika novokupljenog stana u zgradi u kojoj su
podzemne vode probile na prvi, a termiti se pojavili na sedmom spratu.
Kao dokaz za zapisnik kupac ostavlja i kvaku koja mu je ostala u ruci
dok je zatvarao vrata za sobom. Isto se može reći i za novosagrađene
zgrade po prestonici, u kojima su investitori nudili kvadrate po nižim
cenama, kao u naselju Mirijevo gde su brzinski nicale zgrade tanušnih
zidova i sa, naravno slabom izolacijom.
Vlasnici građevinskih firmi odreda naglašavaju da ako se
obistine najave ministra za infrastrukturu Milutina Mrkonjić i cena
kvadrata bude 500 evra kupci će morati da se zadovolje jeftinijom,
samim tim i manje kvalitetnom gradnjom. Oni podržavaju masovnu
izgradnju stanova u Beogradu, ali napominju da građani ne mogu
očekivati hrastov parket, italijanske pločice i sanitarije. Još je,
međutim, rano za definitivne zaključke o tome kakvog će kvaliteta biti
stanovi iz projekta masovne gradnje, jer će radna grupa Vlade u
septembru predstaviti model izgradnje, koja bi trebalo, po najavama
ministara, da počne u martu 2010.
Oliver Dulić, ministar prostornog planiranja i zaštite životne sredine
razjasnio je na okruglom stolu o masovnoj stanogradnji u Privrednoj
komori Beograda da ti stanovi neće biti luksuzni, nego površine između 40 i 60 kvadrata.
Prvobitno, na najavu ministra Mrkonjića, da će se graditi jeftini
stanovi, obradovali su se mnogi koji za kiriju daju 250 evra mesečno.
Dobro je da neko u Vladi razmišlja o problemima onih koji nemaju
sopstveni krov nad glavom, kažu podstanari, ali ističu da nisu baš
presrećni predloženim lokacijama.
Ministar Dulić, međutim, smatra da cena od 500 evra po kvadratu „nije realna”,
uz napomenu da model gradnje još nije definisan te da nije ozbiljno
govoriti o ceni i broju stanova koji će se graditi. On je naglasio da
će se stanovi graditi po „najboljim mogućim standardima“.
Mrkonjić je potvrdio svoje ubeđenje da se može graditi po ceni od 500
evra po kvadratu i da će biti potrebno 20.000 stanova za koje je već,
kako kaže, našao pet lokacija. Građevinari i vlasnici agencija za promet nekretnina podržavaju projekat koji bi trebalo da oživi to praktično zamrlo tržište.
Dulić je objasnio da je osnovna uloga države da subvencioniše stambene
kredite kako bi banke dale povoljnije kamatne stope, a da rata bude
tolika da može da se otplaćuje od prosečne plate i da mogu učestvovati
svi građani koji ispune bankarske uslove.
Ministar Mrkonjić je obećao domaćim neimarima da će samo oni graditi najavljene jeftine stanove.
Na pitanje kako se građevinskim firmama isplati da rade za predloženih
500 evra po kvadratu, kad je cena kvadrata na tržištu neuporedivo viša,
građevinari objašnjavaju da oni već grade za te pare i da razlika u
ceni uvek odlazi investitorima. Oni tvrde da može da se napravi
socijalni stan po toj ceni i da ljudi zidaju i jeftinije, ali je
pitanje šta za to mogu da dobiju.
Ljubodrag Knežević, direktor Industrije građevinskog materijala Igma
smatra da se može doći do kvadrata od 500 evra, i to samo na periferiji
i ako se svi u „lancu“ odreknu dela kolača.
Mladi bračni par Marijana i Gvozden Tasić, koji žive kao podstanari u Beogradu, kažu da se ne
bi uselili u stanove u Ovči i Borči koje su zasad jedina mesta koja
nadležni predlažu, jer su ta naselja previše udaljena od centra grada.
„Radim u centru i nemam auto. Kako, na primer, da stignem po dete u
vrtić koji se nalazi u Ovči. Nije u redu da završimo fakultete na
vreme, a da nas država raseljava kao socijalno ugrožene kategorije
kilometrima daleko od centra grada“, kaže Marijana. Gvozden smatra da
je takva inicijativa pozitivan pokušaj, ali da je lokacija od posebne
važnosti, jer je bolje platiti više da bi se stanovalo bliže centru. „Da Borča ima kompletnu infrastrukturu ne bi bio problem.
Previše je daleko, u pitanju je ipak kvalitet života, jer treba uveče
otići do pozorišta. Bolje bi bilo da se država potrudi da nam obezbedi
bolja radna mesta i veće plate, pa ću onda sam kupiti stan“, predlaže
on.
Milan Korica, predsednik preduzeća za projektovanje, konsalting i
inženjering Korny iz Zemuna, smatra da se licitira sa optimističnim
cenama, ali da one mogu biti ostvarene samo ako se ubrza izdavanje
građevinskih dozvola, smanje doprinosi za građevinsko zemljište i ako
država subvencioniše stambene kredite. „Realna bi cena bila 800 evra“, smatra Korica.
Direktori građevinskih firmi kao najveće probleme u
građevinarstvu navode plaćanje poreza na fakturisane, a ne naplaćene
stanove, nepoštene tendere, visoke kamate banaka za stambene kredite i
projektno finansiranje građevinskih kompanija. Ministar Dulić je najavio da će država opet početi subvencionisanje stambenih kredita radi finansiranja masovne gradnje.
U Raiffeisen banci kažu da će podržavati sve napore Vlade na oživljavanju privrede kroz stimulisanje domaće tražnje,
pa je to slučaj i u ovom projektu o kojem još ne znaju detalje. I u
Hypo-Alpe Adria banci kažu da pažljivo prate planiranu masovnu
izgradnju, a odluku o eventualnom učešću banke doneće u skladu sa
poslovnom politikom. Faktori koji će uticati na
zainteresovanost te banke su status zemljišta, infrastrukturne
predispozicije, dozvole i projekcije troškova, objašnjavaju u toj banci.
Za banku je, takođe, bitan i kvalitet gradnje, planirani rokovi i interes građana za kupovinu stanova iz ovog projekta.
Ove godine je, naime, tražnja za stambenim kreditima manja nego ranije,
upravo zbog povećane nesigurnosti, jer se građani plaše da mogu ostati
bez posla, a brine ih i kretanje kursa dinara prema evru i moguće
naknadno poskupljenje kredita.
Ako projekat zaživi i kvadrat bude koštao 600 evra, za
stan od 48 kvadrata oni koji imaju prosečnu zaradu mogli bi da ga kupe
na kredit od 15 godina uz mesečnu ratu od najmanje 241 evro, a
na duplo duži period od 30 godina bi plaćali između 195 i 200 evra. Za
istu kvadraturu, ali po ceni od 1.560 evra za kvadrat, građani trenutno
kredit na 15 godina plaćaju ratu od najmanje 559 evra.
Predstavnici građevinskih firmi kažu da stanovi mogu biti jeftiniji samo ako se smanji cena zemlje. Model masovne gradnje ne može biti univerzalan, već prilagođen svakom gradu i opštini.
Predlagači jeftine gradnje stanova očekivali su od gradskih vlasti da
„prihvate ideju kao fenomenalnu“ i odmah ponude zemljište za izgradnju.
Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda, na pitanje Ekonomista da li će
ustupiti građevinsko zemljište nevoljno je odgovorio: „Nemam
informacije o tome“. Međutim, predsednik Skupštine grada Aleksandar
Antić je na okruglom stolu u PK Beograda rekao da će grad dati pun
doprinos ovome projektu. Milan Krkokabić, zamenik gradonačelnika, kaže
za Ekonomist da izgradnja stanova po ceni od 500 evra po kvadratu „lepo
zvuči“. „A, da li vam se ikad ispunilo obećanje koje je lepo zvučalo“,
upitao je Krkobabić.