Ruma se nalazi u središtu ravnog i plodnog Srema, smeštenog između Dunava i Save, u podnožju prelepe Fruške Gore.
Površina Rume je 582 kvadratnih kilometara. Poseban geografski
kuriozitet je da kroz nju prolazi 45-ti uporednik, a na svega petnaestak kilometara
je zapadno od 20-tog meridijana. Centar grada leži na 111,00 m nadmorske
visine.
Od Beograda je udaljena oko 50, Novog Sada 35, Šapca 30 i Sremske
Mitrovice 20 kilometara. Naslanja se na magistralnu prugu Beograd-Zagreb i na
magistralni put M-21 Novi Sad-Šabac, od Autoputa E-70 udaljena je šest, a od
reke Save desetak kilometara.
Počeci organizovanog života ljudskih zajednica na široj teritoriji
Rumske opštine, datiraju još iz praistorije. O tome svedoče arheološki nalazi
praistorijskih naselja, od kojih je svakako najznačajniji arheološki lokalitet
Gomolava kod sela Hrtkovaca..
Na razmeđu dve ere u Srem je po prvi put došla rimska osvajačka vojska
i on je ubrzo postao jedna od najvažnijih pograničnih rimskih pokrajina, sa
Sirmijumom kao jednom od prestonica Rimskog carstva. Pored Sirmijuma, značajan
zanatski centar u Sremu bila je i Basijana (kod Donjih Petrovaca).
U vreme Velike seobe naroda (od III veka pa nadalje) razni germanski
narodi, zatim Huni, Avari i Sloveni uništili su rimsku kulturu na ovom tlu.
Posle 1526. godine Srem je postao sastavni deo velikog turskog carstva. Tada se
prvi put pominje naselje sa imenom Ruma. Mesto sa takvim imenom zabeleženo je u
Sremskom defteru iz 1566/7. godine.
Od Požarevačkog mira 1718., austrougarska vlast zamenjuje tursku i
trajaće u Sremu narednih dvesta godina. 1744. formira se Vojna granica, u kojoj
ostaje Mitrovica, dok se Ruma našla u provincijalu. Grad, kakvog poznajemo, je
rezultat planiranog nastanka i kolonizacije. Vlastelin Marko Pejačević, na osnovu
naručenog plana iz 1746., započinje izgradnju novog grada. Ulični sistem bio je
ortogonalan, a uslovi za izgradnju tačno propisani. Pored zatečenog srpskog
stanovništva, doseljavani su nemački, hrvatski i kolonisti drugih narodnosti.
Početkom 1749. ugovorom između vlastelina i stanovnika, tzv. ''slobodnicom'',
Ruma dobija status slobodnog trgovišta, a Rumljani građanska prava i obaveze.
Započinje razvoj grada, prvenstveno kao značajnog zanatskog i trgovačkog
središta.
Kroz istoriju, Ruma je dala mnoge značajne ličnosti. Atanasije
Stojković, rektor harkovskog univerziteta, pisac je prve Fizike na srpskom
jeziku. Braća Grujović su bili sekretari Praviteljstvujušćeg sovjeta, Radovan
Košutić poznati slavista i publicista, Rudolf Rauer poznati poljoprivredni
stručnjak, Žarko Miladinović, advokat i političar, Atanasije Teodorović,
Dimitrije Matić, Antun Lombajer, Toša Andrejević Australijanac, Pavle Vujović
... Rumske škole su pohađale takve ličnosti kao Isidora Sekulić ili Mileva
Marić Ajnštajn.
Danas je Ruma grad sa oko 32.000 stanovnika,a cela opština ima 60.006
stanovnika, 16 seoskih naselja i jedno gradsko naselje. Pored razvijene
poljoprivrede, zastupljene su i druge privredne grane: industrija kože, gume i
obuće, građevinskog materijala, metalna, grafička i prehrambena industrija,
saobraćaj, trgovina, zanatsvo i ugostiteljstvo. Velika pažnja posvećuje se
skladnom razvoju grada. Svi kapitalni objekti društvenog standarda i
infrastrukture, izgrađeni su samodoprinosom građana.
Ruma raspolaže mrežom predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola.
Ima razvijenu zdrastvenu službu i nekoliko apoteka, centar za socijalni rad i
gerontološki centar. Sklop objekata kulturnog, sportsko-poslovnog centra i
hotela, pružaju velike mogućnosti za razvoj kulturnih i sportskih aktivnosti i
savremenog ugostiteljstva. Grad ima tri pravoslavne crkve, jednu katoličku,
zatim muzej i biblioteku, radnički univerzitet, kulturno-umetnička društva,
gradski hor i radio stanicu. Preko tri decenije u Rumi se održava Festival
muzičkih društava Vojvodine. S uspehom deluje i mlado Gradsko pozorište.
Sportsko-rekreativne aktivnosti odvijaju se i na četiri fudbalska igrališta i
igralištima uz škole. Na Borkovačkom jezeru urađena je plaža. Sava, Obedska
bara i šume u južnom delu opštine, izletište Borkovac i nacionalni park
''Fruška gora'' u severnom delu, pružaju velike mogućnosti za razvoj turizma i
rekreacije.
Kao svoj dan, grad slavi 24. Novembar.