Zahvaljujući brojnim predlozima naših ljudi, koji su kandidovali ovo čudo prirode na Radan-planini, u decembru 2008. godine objavljen je spisak zvaničnih kandidata.
Ukupno je u sedam kategorija kandidovan 261 zanimljiv objekat iz 222 države Među njima su Kolorado kanjon, Gibraltar, Nijagarini vodopadi, Plitvice, pustinje, glečeri, prašume, reke, jezera, vodopadi, koralni grebeni...
U januaru 2009. godine Đavolja Varoš je ušla u najuži izbor od
21 kandidata,a već u februaru nakon prvog kruga glasanja za izbor sedam svetskih
čuda prirode, Đavolja Varoš se našla na prvom mestu u grupi D. Glasanje se odvija
u sedam kategorija, od A do G i traje do 7. jula ove godine kada će biti izabrano
novih sedam čuda prirode.
O ĐAVOLjOJ VAROŠI
Spomenik prirode „Đavolja Varoš“ nalazi se na jugu Srbije,
27 km jugoistočno od Kuršumlije, a 89 km jugozapadno od Niša. Od Beograda je udaljen
288 km, ako se putuje preko Kruševca, a 320 km preko Niša. Ovaj prirodni spomenik
čine dva, u svetu retka, prirodna fenomena: zemljane figure, kao specifični oblici
reljefa koji u prostoru deluju vrlo atraktivno, i dva izvora jako kisele vode sa
visokom mineralizacijom. Ova dva u svetu retka prirodna fenomena posmatrana
zajedno, „Đavolju Varoš“ čine pravim svetskim
čudom prirode. Atraktivnost dva neviđena čuda prirode dopunjuju okolni prirodni
ambijent koji oko zemljanih figura deluje surovo, skoro mistično, a u širem okruženju
živopisno i pitomo, kao i ostaci naselja, stare crkve, groblja i nekoliko zanimljivih
rudarskih jama. Lokalitet „Đavolja Varoš“ je stavljen pod zaštitu države još
1959. godine, a 1995. godine je Uredbom Vlade Republike Srbije proglašen za prirodno
dobro od izuzetnog značaja i stavljen u prvu kategoriju zaštite - SPOMENIK PRIRODE.
Ukupno je zaštićeno 67ha površine.
Zemljane figure
Lokalitet čudnog naziva "Đavolja Varoš" pripada selu,
takođe čudnog imena Đake, (potiče od albanske reči „gjak“-krv), između 660 i
700 metara nadmorske visinekoje se nalazi na području opštine Kuršumlija. Zemljane figure
ili kako ih lokalno stanovništvo naziva "kule" su smeštene u dve jaruge
podeljene uskom vododelnicom čiji se izvorišni delovi spajaju u jedinstvenu erozivnu
čelenku, strahovito razorenu erozivnim procesima. Jaruge takođe imaju čudne nazive:
jedna je "Đavolja Jaruga" a druga "Paklena Jaruga".Ukupno ima
202 zemljane figure, različitih oblika i dimenzija, visine od 2 do 15 m, širine
od 0,5 do 3 m, sa kamenim kapama na vrhu. One nastaju kao rezultat specifičnog erozivnog
procesa koji traje vekovima. Figure se obrazuju, rastu, menjaju, skraćuju, postepeno
(vrlo sporo) nestaju i ponovo stvaraju. Pod udarom kišnih kapi dolazi do rastvaranja
i odnošenja rastresite podloge zemljišta. Međutim, materijal koji se nalazi ispod
kamenih blokova biva zaštićen od „bombardovanja“ kišnih kapi i spiranja pa ostaje
u terenu u vidu začetnih zemljanih stubova - figura.Povećanje visine stubova potpomaže
ubrzana linijska, usmerena erozija vode koja otiče oko njihovog podnožja vršeći
spiranje materjala. Kako je nagib terena na kome se stvaraju figure vrlo strm vertikalna
erozija preovlađuje nad bočnom, što ubrzava odnošenje materjala i stvaranje stubova.
Ovako nastale zemljane stubove ostali klimatski faktori (vetar, sunčevi zraci, promena
temperature i dr.) oblikuju u zemljane figure čudnog oblika i izgleda, koje kada
se duže posmatraju deluju nestvarno, kako u pogledu oblika i veličine tako i neverovatne
statičke postojanosti. Deluje nestvarno, da jedna zemljana figura u osnovi široka
tri metra a visoka deset i više metara u vrhu se završava debljinom od 20 – 30 cm
i takva opstaje decenijama i vekovima pod teretom kamenog bloka teškog i do sto
i više kilograma... Ovaj geomorfološki fenomen je jedinstven u našoj zemlji
i vrlo redak u svetu. U Evropi ima sličnih pojava u Alpima (sa obe strane prevoja
Brener u Austriji i Italiji, kod Bolcana, zatim u Valerijenu, u pokrajini Gornja
Savoja, u Francuskoj i dr.). U Americi je poznata „Bašta bogova“. Međutim, u „Đavoljoj
varoši“ su „kule“ brojnije, većih dimenzija i znatno postojanije.
Đavolja voda
Druga prirodna retkost u „Đavoljoj Varoši“ su dva izvora vode
čudnih svojstava . „Đavolja voda“ koja se nalazi u neposrednoj blizini zemljanih
piramida u „Đavoljoj jaruzi“ je hladan i ekstremno kiseli (ph 1.5) izvor sa visokom
mineralizacijom ( 15 g/l vode ). Sadržaj nekih elemenata (aluminijum, gvožđe, kalijum,
bakar, nikl, sumpor ) je ekstremno visok u odnosu na obične vode za piće, odnosno
povećan je za 10 do 1.000 puta. „Crveno vrelo“ je drugi izvor koji se nalazi nizvodno,
oko 400 m od prvog na aluvijalnoj terasi, odnsono na ravnom terenu. On je manje
kiseo (pH 3,5 ) i sa nižom opštom minerizacijom (4.372 mg/l vode). Njegova voda
se zbog ravnog terena razliva u veoma tankom sloju i otiče u korito obližnjeg Žutog
potoka. Zbog oksidacije gvožđa koga voda sadrži u velikim količinama stvara se crvena
terasa lepezastog oblika koja u prostoru deluje veoma atraktivno. Čudno izvajane
a još čudnije poređane zemljane figure, divljina erozivne čelenke, voda čudnoga
ukusa i mirisa, mistika i tajanstvenost koju stvaraju zvučni efekti dok duva vetar
utacali su na maštu lokalnog stanovništva da lokalitetu da naziv „Đavolja Varoš“.
a sve ove čudne prirodne pojave objašnjava legendama koje je vekovima izmišljao.
O „Đavoljoj Varoši“ postoje mnoge legende od kojih izdvajamo nekoliko.
LEGENDE
Čudno izvajane a još čudnije poređane zemljane figure, divljina
erozivne čelenke, voda čudnoga ukusa i mirisa, mistika i tajanstvenost koju stvaraju
zvučni efekti dok duva vetar utacali su na maštu lokalnog stanovništva da lokalitetu
da naziv „Đavolja Varoš“. a sve ove čudne prirodne pojave objašnjava legendama koje
je vekovima izmišljao. O „Đavoljoj Varoši“ postoje mnoge legende od kojih izdvajamo
nekoliko.
Prva legenda
Nekada davno ovde su živeli skromni, mirni svojoj veri privrženi
stanovnici. To je smetalo đavolu pa im je on spremio „đavolju vodu“ da zaborave
na rodbinske odnose. Pošto su pili tu vodu, omamljeni meštani reše da venčaju brata
i sestru. Đavolji plan je pokušala da spreči vila, koja prema legendi i dan-danas drži pod
svojom zaštitom ovaj kraj. Vila
nije uspela da urazumi svatove, i oni krenuše sa mladencima ka crkvi na venčanje.
Ona se onda poče moliti Bogu da na neki način spreči rodoskrnavljenje. Bog usliši
njenu molbu, spoji nebo sa zemljom, dunu jak, hladan vetar i okameni svatove sa
mladencima.
Druga legenda
Zemljane figure predstavljaju okamenjene đavole koje su neki
ljudi dugo nosili na svojim leđima, donoseći im zlo i nevolje, a njih su se otarasili
prenoćivši jednu noć pored crkvišta Sv. Petke, koje se nalazi u neposrednoj blizini
zemljanih figura.
Pozivamo vas da se pridružite glasanju i podržite izbor Đavolje
varoši za jedno od novih svetskih čuda prirode: www.djavoljavaros.com